Skip to main content

ANEURIZMA KAROTIDNE ARTERIJE

  • 16.3. RESEKCIJA ANEURIZME SA
    REKOSTRUKCIJOM KAROTIDNE ARTERIJE

HIRURŠKO LEČENJE

Prvu, uspešnu proksimalnu ligaturu ispod aneurizme karotidne arterije izveo je Sir Astly Cooper (1808). Proksimalnom ligaturom karotidne arterije uklanja se opasnost od rupture. Ovaj postupak je opterećen s mortalitetom od oko 30%, ali je to ipak manje od 70%, koliko on iznosi u slučaju hirurški nelečene aneurizme. Tolerancija ligature zavisi od stanja kontralateralne karotidne arterije, vertebralnih arterija, kvaliteta kolateralne cirkulacija (Willis) itd. Za intraoperativnu orijentaciju važi pravilo: ako je retrogradni pritisak u unutrašnjoj karotidnoj arteriji veći od polovine sistemskog pritiska, to je znak dobre kolateralne cirkulacije i unutrašnja karotidna arterija se može ligirati. Danas je ligatura aneurizme karotidne arterije opravdana jedino ako resekcija i rekonstrukcioni postupak nisu mogući (visoke intrakavernozne aneurizme unutrašnje karotidne arterije). U tom slučaju indikovan je ekstrakranijalno- intrakranijalni by pass. Hirurško lečenje nije indikovano kod disekantne aneurizme karotidne arterije. Naime, nešto bolji rezultati se postižui antihipertenzivnom i antikoagulantnom terapijom.

Embolizacija neoperabilne aneurizme unutrašnje karotidne arterije je mogućnost koju je sobom donela endovaskularna hirurgija. Za embolizaciju se koriste materijali koji u dodiru s krvlju polimerizuju (cijan-akrilat) ili čelična odnosno platinska spirala. Postoje i ekspandibilni baloni koji služe da spreče distalnu embolizaciju pri lansiranju polimera. Međutim, uspešna ekskluzija aneurizme postiže se samo u oko 38% slučajeva, dok se u 63% bolesnika samo redukuje lumen, čime opasnost od rupture i distalne embolizacije nije uklonjena.

RESEKCIJA ANEURIZME SA REKOSTRUKCIJOM KAROTIDNE ARTERIJE

Posle resekcije aneurizme restauracija protoka se može ostvariti:

  • termino-terminalnom anastomozom,
  • interpozicijom grafta ili
  • transpozicijom a.carotis externae.

Aneurizma unutrašnje karotidne arterije. Faringealni arkus je pomeren anaurizmatskom kompresijom.

Termino-terminalna anastomoza je izvodiva ako defekt arterije posle resekcije aneurizme nije suviše velik (sakularna aneurizma sa kinkingom). Resekcija aneurizme sa i termino-terminalna anastomozom je optimalno rešenje jer se uspostavlja protok kroz karotidnu arteriju.

Interpozicija grafta: Ukoliko je defekt posle resekcija aneurizme velik, neophodna je interpozicija grafta. Najbolji je autologni venski graft, što je kod mikotičnih aneurizmi i jedini materijal koji se sme upotrebiti. Ako je autologna vena safena magna neupotrebljiva, alternativa je dakronski graft.

Preparisanje aneurizme karotidne arterije. Treba izbegavati pritisak na aneurizmatski zid i suvišne manipulacije da se ne bi fragmentisao prizidni tromb (embolizacija).

Transpozicija: Posle resekcije, restauracija protoka se može ostvariti i anas- tomoziranjem unutrašnje karotidne arterije sa očuvanom spoljašnjom karotidnom arterijom ili reimplantiranjem unutrašnje karotidne arterije u zajedničku karotid- nu arteriju, ako postoji uzgredna elongacija arterija.

Aneurizma unutrašnje karotidne arterije Resekcija uz rekonstrukciju terminoterminalnom anastomozom koja je moguća zbog elongacije ACI..

 

Disekcija aneurizme unutrašnje karotidne arterije koju je dodatno u kinkingu.

 

Resekcija uz rekonstrukciju terminoterminalnom anastomozom koja je moguća zbog elongacije ACI.

Aneurizmorafija je napušten metod koji se izuzetno može primeniti kod fuzi- formnih aneurizmi karotidnih arterija.

Distalno klemovanje se izbegava plasiranjem endolumenskog balon-okluzivnog katetera. To je manje traumski metod, koji eliminiše potrebu ekscesivne distalne mobilizacije unutrašnje karotidne arterije. Indikacije za intraluminalni shunt su iste kao i kod drugih rekonstruktivnih zahvata na karotidnim arterijama.

Rezultati hirurškog lečenja: Hirurško lečenje aneurizmi karotidnih arterija opterećeno je istim procentom komplikacija kao i standardna endarterektomija karotidne arterije, mada predstavlja daleko složeniji postupak. U literaturi se navodi intrahospitalni mortalitet od 1 do 6%. Najčešće komplikacije su: perioperativni ishemički infarkt, TIA i lezija kranijalnih nerava (u 6-8% pacijenata).