Prvu, uspešnu proksimalnu ligaturu ispod aneurizme karotidne arterije izveo je SirAstlyCooper(1808). Proksimalnom ligaturom karotidne arterije uklanja se opasnost od rupture. Ovaj postupak je opterećen s mortalitetom od oko 30%, ali je to ipak manje od 70%, koliko on iznosi u slučaju hirurški nelečene aneurizme. Tolerancija ligature zavisi od stanja kontralateralne karotidne arterije, vertebralnih arterija, kvaliteta kolateralne cirkulacija (Willis) itd. Za intraoperativnu orijentaciju važi pravilo: ako je retrogradni pritisak u unutrašnjoj karotidnoj arteriji veći od polovine sistemskog pritiska, to je znak dobre kolateralne cirkulacije i unutrašnja karotidna arterija se može ligirati. Danas je ligatura aneurizme karotidne arterije opravdana jedino ako resekcija i rekonstrukcioni postupak nisu mogući (visoke intrakavernozne aneurizme unutrašnje karotidne arterije). U tom slučaju indikovan je ekstrakranijalno- intrakranijalni bypass. Hirurško lečenje nije indikovano kod disekantne aneurizme karotidne arterije. Naime, nešto bolji rezultati se postižui antihipertenzivnom i antikoagulantnom terapijom.
Embolizacijaneoperabilneaneurizmeunutrašnje karotidne arterije je mogućnost koju je sobom donela endovaskularna hirurgija. Za embolizaciju se koriste materijali koji u dodiru s krvlju polimerizuju (cijan-akrilat) ili čelična odnosno platinska spirala. Postoje i ekspandibilni baloni koji služe da spreče distalnu embolizaciju pri lansiranju polimera. Međutim, uspešna ekskluzija aneurizme postiže se samo u oko 38% slučajeva, dok se u 63% bolesnika samo redukuje lumen, čime opasnost od rupture i distalne embolizacije nije uklonjena.
RESEKCIJA ANEURIZME SA REKOSTRUKCIJOM KAROTIDNE ARTERIJE
Posle resekcije aneurizme restauracija protoka se može ostvariti:
termino-terminalnom anastomozom,
interpozicijom grafta ili
transpozicijom a.carotisexternae.
Aneurizma unutrašnje karotidne arterije. Faringealni arkus je pomeren anaurizmatskom kompresijom.
Termino-terminalnaanastomozaje izvodiva ako defekt arterije posle resekcije aneurizme nije suviše velik (sakularna aneurizma sa kinkingom). Resekcija aneurizme sa i termino-terminalna anastomozom je optimalno rešenje jer se uspostavlja protok kroz karotidnu arteriju.
Interpozicijagrafta:Ukoliko je defekt posle resekcija aneurizme velik, neophodna je interpozicija grafta. Najbolji je autologni venski graft, što je kod mikotičnih aneurizmi i jedini materijal koji se sme upotrebiti. Ako je autologna vena safena magna neupotrebljiva, alternativa je dakronski graft.
Preparisanje aneurizme karotidne arterije. Treba izbegavati pritisak na aneurizmatski zid i suvišne manipulacije da se ne bi fragmentisao prizidni tromb (embolizacija).
Transpozicija:Posle resekcije, restauracija protoka se može ostvariti i anas- tomoziranjem unutrašnje karotidne arterije sa očuvanom spoljašnjom karotidnom arterijom ili reimplantiranjem unutrašnje karotidne arterije u zajedničku karotid- nu arteriju, ako postoji uzgredna elongacija arterija.
Aneurizma unutrašnje karotidne arterije Resekcija uz rekonstrukciju terminoterminalnom anastomozom koja je moguća zbog elongacije ACI..
Disekcija aneurizme unutrašnje karotidne arterije koju je dodatno u kinkingu.
Resekcija uz rekonstrukciju terminoterminalnom anastomozom koja je moguća zbog elongacije ACI.
Aneurizmorafija je napušten metod koji se izuzetno može primeniti kod fuzi- formnih aneurizmi karotidnih arterija.
Distalno klemovanje se izbegava plasiranjem endolumenskog balon-okluzivnog katetera. To je manje traumski metod, koji eliminiše potrebu ekscesivne distalne mobilizacije unutrašnje karotidne arterije. Indikacije za intraluminalni shunt su iste kao i kod drugih rekonstruktivnih zahvata na karotidnim arterijama.
Rezultatihirurškoglečenja:Hirurško lečenje aneurizmi karotidnih arterija opterećeno je istim procentom komplikacija kao i standardna endarterektomija karotidne arterije, mada predstavlja daleko složeniji postupak. U literaturi se navodi intrahospitalni mortalitet od 1 do 6%. Najčešće komplikacije su: perioperativni ishemički infarkt, TIA i lezija kranijalnih nerava (u 6-8% pacijenata).